tekstura poezije

Lokomotiva s jednim vagonom spavala je na
železničkoj stanici Novi Beograd.

Ledeni metal umesto kostiju, glava troma,
silovita. Pokrenula se u kratkom spoju. Otimala
koloseke od uređenog reda vožnje.

Vozila po smetlištima ljubitelje smisla i
saosećanja. Skupljali su ispisane papire. Na
marginama, beležili višeglasje kupea.

Sirena je naglas čitala tekstove. Stihovi su
talasali vazduh. Prizivali sve koji su izgubili
more.